Odredite prioritete: privatni život ili posao

Odredite prioritete: privatni život ili posao

Nemogućnost usklađivanja privatnog i poslovnog dela života jedan je od najčešćih uzroka frustracija i anksioznosti. Najveći broj žena će se naći tokom žvota u situaciji da bira da li će se primarno posvetiti porodici ili poslu. Nekada je izbor i bukvalan, ostati kući uz decu dok ne porastu dovoljno ili se vratiti na posao po isteku porodiljskog bolovanja. Naravno, ovaj problem postoji i kod muškaraca, ali uglavnom je daleko manje izražen na našem podneblju.

Žene koje žele da zadrže svoje pozicije ne mogu da prolongiraju svoje vraćanje na posao nakon rađanja. Takođe, na rađanje zaredom više dece se u našoj sredini, u privatnim firmama, pa i u državnim, gleda vrlo negativno. Žene, kao po pravilu gube pozicije za koje su se godinama borile, bez obzira na stručnost.

Da bi se izbegli problemi i frustracije žene su nekada primorane da biraju između razvijanja karijere i posvećenosti porodici. U najboljem slučaju uspevaju uz pomoć okruženja da održe balans na oba polja, ali ne i razvoj karijere.

Odredite ciljeve

Savremen čovek ima mnoštvo terena na kojima se od njega nešto očekuje ili mora da se dokazuje, čak i ako obavlja jednostavnije poslove. Neretko se očekuje da ostajemo na poslu prekovremeno, da obavljamo neke poslove i od kuće ili da na već neki način dokažemo lojalnost firmi za koju radimo. Neminovno ciljevi firme postaju i naši ciljevi, koje je nekako potrebno uklopiti sa privatnim ciljevima.

Često možemo sresti žene koje rade u bankama ili nekom drugom sektoru kako sa posla vuku fascikle da dokumentacijom koju moraju da „srede“ kući. Podrazumevajuće nošenje posla kući je nešto na šta smo pre svega sami pristali. To se ne nalazi ni u jednom ugovoru za posao i uglavnom nije stvar slučajnosti već uobičajena pojava. Ova „uobičajena“ pojava remeti usklađivanje poslovnih i privatnih ciljeva. Nakon zvršenog i kućnog dela posla, žene obično nemaju više energije za aktivnosti koje vole i koje žele da razvijaju.

Da bi jedna osoba bila zadovoljna sobom i svojim životom mora da ima ciljeve prema kojima su aktivnosti orjentisane. Radom na ostvarivanju tih ciljeva postiže se odgovarajuća satisfakcija, ali i unutrašnji mir i samopouzdanje. Da bi to bilo moguće i ciljevi se moraju odnosti na više segmenata života. Na porodicu, posao/karijeru, zdravlje, društveni život, lični rad i napredak kroz usavršavanje…

Jednobraznost u stremljenjima na dugi rok vodi ka dubokom nezadovoljstvu. Zato je potrebno ili bolje reći poželjno težiti ka balansu u ostvarivanju različitih ciljeva. Osobe koje se ostvare izvanredno u poslu i koje imaju zavidnu karijeru, a pri tome trpi njihov društveni život i odlažu ulazak u brak i osnivanje porodice, obično kroz vreme počinju da pate od anksioznosti. Slično je i sa ženama koje se posvećuju samo porodici i deci, na uštrb sopstvene realizacije u profesiji. Slučajevi kada se žena zadovoljava samo ulogom majke i domaćice su relativno retki i zavise od vaspitanja i opšteg obrazovnog nivoa.

Upravljanje vremenom

Lista prioriteta i postupanje u skladu sa njima je od najvećeg značaja za ostvarivanje ciljeva. Postupanje u skladu sa prioritetima se uči u detinjstvu, već u predškolskom uzrastu, a dolazi do izražaja tokom celog školovanja. Osobe koje ne umeju da odrede prioritete ili ne mogu da se disciplinuju da postupaju u skladu sa njima to obično pravdaju spontanošću. Spontanost i odgovornost ovde nisu u korelaciji, već se radi o svojevrsnoj samoobmani ili obmani drugih.

Upravljanje vremenom je sposobnost osobe da voljno usmerava svoje aktivnosti prema ciljevima i u skladu sa određenim rokovima.

Efikasno upravljanje vremenom zahteva prethodno planiranje, nekad i vrlo složeno, ako se uklapa porodični život, posao i šira interesovanja osobe.

Fleksibilnost u odnosu sa obavezama i različitim životnim ulogama je nešto što se uči kroz život i primere. Disciplina i fleksibilnost su obično fino iskombinovani, a ne apsolutni antipodi u upravljanju vremenom.

Saveti za svakodnevno upravljanje vremenom:

  • Redovno pravite lične liste prioriteta (na dnevnom, nedeljnom, mesečnom i godišnjem nivou)
  • Napravite jasnu strukturu sopstvenog vremena, najbolje na papiru, odnosno u rokovniku koji vam je često pri ruci
  • Vežbajte istrajnost, to ne može da učini niko sem vas lično
  • Odvajajte bitne od nebitnih aktivnosti
  • Razmotrite sopstvene navike, one najbolje rade za nas ako su zaista dobre
  • Prepoznajte situacije i aktivnosti koje bespotrebno kradu vreme u toku dana (recimo listanje postova na društvenim mrežama)

Deca kao prioritet

Velika većina žena će u razgovoru istaći decu kao svoj apsolutni prioritet, ali u praksi bavljenje decom nije uvek primarno. Deca su u našoj kulturi visoko kotirana kao prioritet i ako bi neka žena možda postavila bavljenje decom u istu ravan sa poslom usledila bi osuda okoline.

Sa druge strane osobe koje žele da se kvalitetno posvete deci i porodici obično ne mogu to da rade u željenom obimu. Veliki novčani izdaci koji prate gajenje dece teraju majke da se jako rano vrate na posao i daju sve od sebe kako bi popunile kućni budžet. Zapravo, u mnogim porodicama kućni budžet je najčešće centralna tema oko koje se raspoređuju svi drugi prioriteti, uključujući i decu.

Ukoliko imate problem sa određivanjem ciljeva, prioriteta, ali i rasporeda aktivnosti na dnevnom nivou, psihološko savetovanje je nešto što vam može biti od velike pomoći.

Spread the love

Add Your Comment