Samopouzdanje od stakla – najčešći problem tinejdžera

Samopouzdanje od stakla – najčešći problem tinejdžera

Problem sa samopouzdanjem kod tinejdžera i adolescenata je jedan od najčešćih problema zbog kojih se obraćaju specijalnom pedagogu. Može se reći da je samopouzdanje kod svake osobe najtanje upravo u tinejdžersko i rano adolescentsko doba. Ili ako ćemo najtačnije, tada se najbolje vide svi propusti vezani za odgoj deteta koji se odražavaju na samopouzdanje.

Faktori koji utuču na slabo samopouzdanje tinejdžera:

  • Zanemarivanje deteta u porodici
  • Razvod roditelja i loše strane borbe za starateljstvo među roditeljima
  • Nedovoljna emotivna povezanost sa roditeljima
  • Kruta uverenja i stavovi roditelja
  • Drastično kažnjavanje detata u roditeljskoj porodici, u porodici babe i dede ili na sportu
  • Nerazvijene veštine komunikacije za trenutni uzrast deteta
  • Sklonost ka povlačenju ili odustajanju od cilja
  • Slaba finansijska situacija
  • Nemogućnost zadovoljenja minimalnih potreba vrnjačke grupe (kretanje, posedovanje stvari i sredstava za komunikaciju)

Da bi neko dete imalo problem sa samopouzdanjem u nekom momentu odrastanja ne mora biti drastično izražen nijedan od navedenih faktora. To može biti samo prolazni problem.

Ipak, problematično samopouzdanje kod tinejdžera ne treba da prođe ispod radara roditelja. Detetu treba pomoći da izgradi samopouzdanje i veštine koje ga podržavaju.

Neprihvatanje od vršnjačke grupe

Uobičajeni problem kod tinejdžera koji nemaju dovoljno samopouzdanja je loše uklapanje u vršnjačke grupe. Problem samopouzdanja kod tinejdžera je ujedno i uzrok problema sa prihvatanjem od strane vršnjačke grupe. A sa druge strane, neprihvatanje od strane vršnjaka se drastično odražava na manjak samopouzdanja.

Činjenica je da većina dece nekada ima problem te vrste, ali svakako treba saslušati dete i pomoći mu da razvije veštine komunikacije koje olakšavaju probleme sa uklapanjem u grupu vršnjaka.

Emocionalni problemi nisu sramota

U tinejdžerskom periodu se javljaju i prve ljubavi koje su neretko uzrok patnje. U tom periodu se dešava veliki susret sa emocijama prema suprotnom polu. Tinejdžeri to, nezavisno od pola, mogu podneti lakše ili teže, ali gotovo svako ima nerealizovane emocije sa kojima tek uči da se nosi.

Kako se tek susreću sa jakim emocijama, tinejdžeri obično misle da je to što osećaju sramota i prikrivaju svoju zaljubljenost ili tugu. To je problem koji može privremeno da smanji samopouzdanje kod tinejdžera, što predstavlja normalan deo razvoja.

Strah od etiketiranja

Tokom tinejdžerskog perioda javlja se više strahova, što je deo razvoja emocija i individualnih kapaciteta za njihovu obradu. Jedan od najčešćih strahova u tinejdžersko doba je strah od etiketiranja vršnjaka. To znači da se tinejdžer plaši da će u društvu važiti za osobu koja je slaba, licemerna, dosadna ili konfliktna. Takva etiketa se prenosi lako u grupi i utiče na smanjenje samopouzdanja kod tinejdžera.

Da bi izbegli etiketiranje, tinejdžeri povlađuju grupi i prihvataju oblike ponašanja iza kojih ne stoje u potpunosti, već im služe samo za uklapanje. U zavisnosti od okruženja i karakteristika vršnjačke grupe, takvo ponašanje može biti i socijalno neprihvatljivo, destruktivno ili čak štetno po zdravlje tinejdžera.

Kada roditelj primeti da njegovo dete ima problem sa ponašanjem koje proističe iz preteranog truda za uklapanjem u grupu usled straha od etiketiranja, treba da izdvoji posebno vreme za rad sa detetom ili da potraži stručnu pomoć. Uglavnom se radi o pogrešnom uverenju tinejdžera o sopstvenoj vrednosti. Takva uverenja su štetna i treba raditi na izgradnji samopouzdanja kako bi se uklapanje u vršnjačke grupe odvijalo normalno.

Veštine komunikacije tinejdžera

Danas veliki broj tinejdžera nema dovoljno razvijene veštine komunikacije iz više razloga, što se negativno odražava na samopouzdanje. Najpre, deca generalno dosta vremena provode na internetu, u komunikaciji sa viruelnim prijateljima i sa prijateljima iz realnog života. Takva komunikacija je samo imitacija realnih socijalnih odnosa, prilično svedena, bez prirodne strukture i sleda.

Kao posledica pretežno svedene pisane komunikacije putem društvenih mreža, mladi danas imaju i znatno slabije veštine komunukacije kada se nađu u realnom prostoru. To se posebno odnosi na prepoznavanje i izražavanje emocija, naročito negativnih emocija, koje su sastavni deo života.

Na doživljaj sopstvene ličnosti i sopstvene vrednosti veoma mnogo utiče sposobnost efikasne verbalizacije mišljenja. Ukoliko dete ima problem sa samopouzdanjem, neminovno mora da radi na svojim veštinama. To znači da detetu treba pomoći dodatnom stimulacijom u kući, kroz vođenje dužih razgovora, čestim postavljanjem različitih pitanja i potpitanja, uz uvažavanje njegovog mišljanja.

Iako je prva reakcija tinejdžera kada ima krizu samopouzdanja da se povuče u svoj svet, svoju sobu i izbegava druženje, treba ga stimulisati da radi upravo suprotno. Veštine komunikacije se razvijaju vežbanjem.

Poverenje u roditelje

Od najveće važnosti za izgradnju samopouzdanja kod tinejdžera je poverenje u roditelje i dobra komunikacija bar sa jednim roditeljem. Ovo osetljivo doba je manje pod nadzorom roditelja, ali njihova uloga nije manja.

Ukoliko odnos tinejdžera i roditelja nije dobar, ako fali iskrene komunikacije i razumevanja, nedostatak samopouzdanja kod tinejdžera je logičan sled. Razlog tome je što se u porodici usvaja prva slika (i najmerodavnija) o sopstvenoj vrednosti. Dete se kroz vreme nađe u mnogim situacijama koje su ispit za njegovo samopouzdanje. Kako će se sa tim nositi zavisi od informacija koje je dobilo o sebi u svojoj porodici.

Kada postoji problem sa komunikacijom i uopšte odnosom u porodici, pri čemu se javlja razvojni problem kod tinejdžera, potrebno je obratiti se stručnjaku. Roditelji treba da rade na sebi kako bi povećali svoje roditeljske kompeticije, pri čemu im može pomoći psihološko savetovanje. Sa druge strane i detetu je potrebna stručna pomoć kako bi prevazišlo postojeće probleme i kreiralo nove obrasce ponašanja i odgovora na stresne situacije sa kojima se sreće, a koje utiču na manjak samopouzdanja.

Zorica Zarić je specijalni pedagog – defektolog i psihološki savetnik za odrasle sa višedecenijskim iskustvom. Za sve informacije i pitanja na temu samopouzdanja kod tinejdžera i drugih razvojnih problema pozovite telefon:  064 /11-09-444  ili pišite na mejl: zorica.zaric888@gmail.com.

Spread the love

Add Your Comment